subota, 19. siječnja 2019.

Janko Haramina | ... Mornari na prašini


Mornari na prašini
i more što žubori
od njihova dodira ključa
i šuma koja stoji
od njihova dodira gori
iskre se slijevaju niz
užareni kamen

kao suza žene koja ispraća mornara
kao suza majke koja gubi sina
u velikog grlu plave nemani

Darko Dautović | Mon cœur souvre a ta voix - odlomak iz romana 16 ljubavnik (II. dio)


U šûmu vode, Dalila je otvarala svoje srce Samsonovu glasu, poput cvijeća što se otvara poljupcima zore. Dozivala da je nježnošću ispuni ushitom do ekstaze. Dozivala mene.
Slušao sam njenu opuštenu izvedbu, legato mračnog ženstva, zavodničku ariju prijetvornice koja će uništiti muškost najmuževnijeg od svih muškarca, glasom iz tijela žene koja to u mojim mislima nije mogla biti. Zbog mladosti. Zbog izgovorenih misli. Iskustva umjetnosti. Zbog stiglog mene.
Shvatio sam da klizim vlastitim obrazima.
Nije to bila tuga ni predosjećaj. Tek nekontrolirani refleks pred nestvarnom prisutnošću kojoj mi je bilo dopušteno svjedočiti, dano čuti besprijekornost u trivijalnosti tuša, poklonjeno zamaštati ovacije i kišu latica, buketa cvijeća pod zablješćujućom rasvjetom proscenija neke svjetske pozornice iz čije je tamne ulice, u sjeni i njenome srcu, promatraju zasuzle, ostarjele smeđe oči.

Otvorila je vrata i prenula se.

Stajao sam još uvijek oslonjen na dovratnik, zavlažen s dvije nezadržive kapi neobjašnjivog ganuća.

Gledala me. Zbunjena. Nasmiješena u obrani od prizora. Bez riječi. Obavijena vlažnim frotirom, u pokrovu od kapi na ramenima, kose umotane u turban bijelog ručnika.

Nisam bio u stanju pomaknuti se. Osupnut smeđim mirom njezinih očiju, lica i usana, nedogledom njezina vrata, ukazanjem žene kojoj ne znam ne pripadati, veličanstveno nestvarne Nefertiti, čudom mirisa netom otjelovljene skulpture ispod tuša prohladnog apartmana.

Blagim mi je dodirom palca obrisala zaostalu suzu, poljubila obraz i bez riječi ponijela svoju siluetu tamom predsoblja prema svjetlu sobe.

Stajao sam oduzet, slijepljen uz dovratnik vrata kupaonice, zaslijepljen zvukom njezinih bosih stopala hladnom keramikom, slijep od šuma frotira odloženog na uzglavlje kreveta, bestjelesan u bljesku leđima okrenute nagosti raskriljene Dalile iz mojih dječačkih tlapnji.

Zastala je. U punoj svijesti moga pogleda, samodopadno sporim pokretom glave darovala mi desni profil lica i potom golu objavu savršene geometrije sjena u odbljescima tragova zimskog sunca s ulice skrila u nevidljivo.

Zakoračio sam u zaostalu paru, polako i nesigurno, kao da prvi put ulazim u posvećeno, u nepoznato. Zbog odjeka glasa. Zbog mirisa njena parfema. Mirisa njezinog tijela.

Miris cigareta s moje odjeće. Valjalo je svući i sprati Zagreb.

Zamagljeno me zrcalo ogledalo u punoj oštrini zamućene slike. Još jutros sam znao kako izgledam. Štoviše, veselo sam namignuo svojoj mladolikosti koja mi se smiješila, zahvalan vremenu čiji su me nokti tek ovlaš zagrebli. Bio sam iluzija tijela spremnog za njen dodir, tkiva kojemu ništa drugo nije važno, kojemu ne treba hrana, piće, energija izvan njezine prisutnosti. To što me sada promatralo iz zrcala nije bio privid. To sam doista bio ja. Stvarni ja. Sada i ovdje. Amorfna naznaka drhtavog bića, ustrašenog onime što neće moći skriti iza kondenzirane koprene.
Vreli me mlaz vode ošinuo poput kazne za godine što su počele izvirivati iz izmaglice. Za askezu mršavog tijela čuvanog do zapuštenosti za zagubljeno nešto, za prorijeđenu kosu što se lijepi na nejaka ramena, za mišice ruku koje gotovo da mogu obuhvatiti prstima što godinama dodiruju jedino ženstvo vrata gitare i erogenih točaka tipkovnice, za rebra pod kožom s mrljama boje nikotina s filtera cigarete, za stotine madeža i crvenkastih znamenki, za prosijede dlake na prsima, za sjene sjećanja na trbušne mišiće, za spolovilo pognuto u dementnom stidu, za naborane mošnje u čijem mumificiranom sadržaju možda i drijema poneki repati Petušić, za noge i košćata stopala što su izgazili dvadeset i šest orbita oko Sunca prije njezinog prvog koraka. Za oholu želju da se nepovratno stopim s bićem od kojeg me više ne dijele kilometri, tek tanak zid kupaonice.

Potrošio sam gotovo pola zlatno smeđeg sadržaja Dark Temptationa prije nego li sam primijetio znak, poruku. Kušnja. Naravno.

Nije li ovaj trenutak bio tvoja želja? Dakle? Tu si gdje si želio biti. Izvoli, budi ovdje. - šumjelo je šapatom tuša.

Otvorio sam oči i kroz kapi ugledao kako se pod mojim stopalima poništava vrijeme. U smjeru obrnutom od smjera kazaljki na satu, s moga je tijela u slivnik, u otpad, u nevažno, u besmisleno i nepotrebno, u sivoj vodi nestajao rastopljeni talog straha, nesigurnosti, moralnih nedoumica, etičkih dvojbi, samoće i usamljenosti, tragova svih ruku koje su me dotakle, svih oklopa i uniformi, kostima i masaka koje sam naučio nositi.
Stao sam pred providno platno zrcala i prkosno ga razderao ručnikom. Gledao me čist, mirisav, ogoljen, mršav, smeđooki muškarac smiješne frizure i mokre brade. Nasmiješen. Bezvremen.

Osušio sam kosu, vezao je u rep, odjenuo pripremljenu odjeću i sav u crnom uz duboki udah krenuo prema sobi. Sjedila je uz prozor, odjevena u modri jeans i usku tamno plavu dolčevitu što joj je privlačno naznačivala torzo, s okerom zimskih gležnjača na nogama, spremna za izlazak. Prekriženih nogu, s cigaretom u lijevoj ruci, udobno smještena u fotelji, pogleda kojim se učinila presudnom članicom ocjenjivačkoga suda čiji će me pravorijek satrti ili dopustiti da postojim još neko vrijeme.

- Lep si muškarac, znaš. - izgovorila je zastrašujuće mirno.
- Ja te molim da me ne zajebavaš. - branio sam se od naleta nelagode.
Glasno se nasmijala, ugasila cigaretu i ustala.
- ‘Ajde da izađemo u nabavku. - kratko me dotakla usnama.

...

Prošli smo ulicom Jane Sandanskog, izbjegli rijetke automobile na Keju Makedonija, prošli puteljkom kroz tango stabala parka stiščući u britkim naletima juga ramena jedno uz drugo do mokrog pločnika široke šetnice. Jezero se, uzbuđeno, znatiželjno propinjalo i navirivalo pjenom. Usklađenih koraka, igrali smo se s vodom, izazivali ju i smijali se poput derišta, poskakujući izbjegavali nalete kapi, prolaznike.

- Jesam li ja lud ili nas svi čudno gledaju?
- To je zbog tog tvog kožnog šinjela i beretke. Izgledaš kao bradati gestapovac. - smijala se stišćući mi ruku u džepu.
- Toliko o lepom muškarcu... - progunđao sam, zadirkujući.
- Pa jesi lep. Meni si lep. Samo ti je ovaj kostim malo neobičan. - zahihotala je.
- Ali je otporan na vjetar. Je li ti hladno?
- Ne. Ti me griješ.
- Bolje ja nego neki muškarac. - izgovorio sam misleći da ću je nasmijati.

- Što je problem s tobom? - ukopala se u mjestu i zaparala me pogledom.
- Kako misliš problem? Pa, šalim se na svoj račun.
- Ne sviđa mi se takva šala. - izvukla je ruku iz moga džepa i stavila je u tirkiz svoje zimske jakne.

Nekoliko neusklađenih koraka kasnije, dopustila mi je da ruku uvučem u njezin džep.
- Nisam te želio naljutiti. - zaustavio sam je blagim stiskom.
- Nisam ljuta. Samo, nisam očekivala takvu rečenicu. - gledala me zaškiljivši.
- Shvati da mi je sve ovo... - zastao sam tražeći riječi. - ... neobično. Događa se nešto za što sam mislio da se više ne može dogoditi. I, iskreno, zbunjen sam kao pubertetlija.
- I sereš kao pubertetlija. - nasmijala se.
- Bez brige, proći će. - uskladili smo korak.
- I bolje ti je da je tako. - zabavljala se.
- Ali stvarno mislim da nas svi gledaju.
- Joj, daj šuti malo! - pucala je od smijeha.
- Jesi li gladna?
- Mogla bih jesti, da. Blizu je dobar restoran. Hoćeš?
- Naravno.

Nastavlja se...

petak, 18. siječnja 2019.

U petak, 18.01.2019. je u OŠ Gornji Mihaljevec održano predstavljanje zbornika Top generacija


U petak, 18.01.2019. je u OŠ Gornji Mihaljevec održano predstavljanje zbornika Top generacija u kojem su objavljeni radovi literata osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske pristiglih na natječaj Nikad ne bi pogodio! o simbolima svog zavičaja, radovi literata srednjih škola pristiglih na natječaj Ljetni dnevnik, ali na moj način! te izbor radova objavljenih na portalu udruge Top generacija. To je drugi zbornik udruge Mlada pera, prvi u kojem su objavljeni radovi učenika osnovnih škola pristigli na natječaj Različitost izašao je u ožujku prošle godine pod nazivom Različitost je najzanimljivija boja života.

Kad dođeš na predstavljanje zbornika u OŠ Gornji Mihaljevec i vidiš da su panoi i u prizemlju i na katu posvećeni udruzi Mlada pera odmah osjetiš da su u OŠ Gornji Mihaljevec odlični domaćini i da te čeka nadahnuta organizacija predstavljanja zbornika. Iako si prvi put tu, ne možeš drugačije nego osjećati se kao da si odavno dio tog tima i te cjeline! Simpatični voditelji programa, izuzetna interakcija s učenicima u publici, odlične članice zbora i vrijeme predviđeno za predstavljanje zbornika proteklo je u trenu.

Nadahnut govor održao je i župan Međimurske županije Matija Posavec ističući važnost literarnog izražavanja mladih pozivajući mlade na aktiviranje ( u ovoj školi očito zapravo samo na daljnji nastavak aktivnosti ) literarno, plesno, glazbeno, dramski, bilo koji oblik jer kulturna i umjetnička aktivnost je ona koja itekako utječe na zdrav razvoj djece!

Mladim literatima čiji su radovi objavljeni u zborniku, Lei Zadravec, Mihaeli Zadravec, Patriku Kolmanu, Hani Tomašić, Jakobu Trupković, Luki Zadravec, Emini Kovačić i Tari Kos uručen je po primjerak zbornika. Ovaj zbornik je drugi zbornik u nakladi udruge, a oba su izdana u jednoj kalendarskoj godini što posebno veseli. Naime, pokazuje dvije stvari: neosporno je da literarnog potencijala među  mladima ima, neosporno je da vole pisati, objavljeni radovi na portalu Top generacija, a zatim i u pravoj knjizi poticaj je koji mladima daje polet za nove literarne kreativnosti.
Druga stvar koju pokazuju oba zbornika u jednoj godini je da, na sreću, među onima koji odlučuju o novcu ima onih koju prepoznaju trud mladih, općenito kulturu i razvoj kulture. Ovaj drugi zbornik financiran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije i Međimurske županije koja je sufinancirala i prvi zbornik, pa je primjerak zbornika uručen i međimurskom županu Matiji Posavcu u znak zahvale.
Nekako uvijek netko ipak u svemu tome odskače, a u 2018. godini u suradnji s udrugom Mlada pera posebno su se istaknule dvije škole: OŠ Šijana iz Pule i OŠ Gornji Mihaljevec iz, naravno, Gornjeg Mihaljevca i dvoje mentora, odnosno budimo korektni, mentorica i mentor: Lidija Novak Levatić iz OŠ Gornji Mihaljevec i Vladimir Papić iz pulske OŠ Šijana. Upravni odbor udruge Mlada pera zato je odlučio da se tim školama dodijeli titula Izvor literarnog izražavanja mladih i plaketa povodom toga. U udruzi smo zaključili kako je logičan potez da predstavljanje drugog zbornika bude u jednoj od tih dviju škola, a kako je sjedište udruge u Čakovcu, uz ipak lokalnu pristranost OŠ Gornji Mihaljevec je ponuđeno da bude domaćin predstavljanja zbornika Top generacija što je na naše veliko zadovoljstvo ravnateljica škole Karmen Sklepić i prihvatila.

Naravno da s izdavanjem drugog zbornika u udruzi nismo stali. U tijeku je natječaj Vitezovi Proljetne livade. Dragi osnovnoškolci, nakon projekta Različitost kojeg ste odlično odradili, još jedan projekt samo za vas. No ovaj put od vas tražimo malo timskog rada: nema individualnog nastupa, nego samo literarni rad timova koji se sastoje od jednog učenika višeg razreda i jednog učenika nižeg razreda, a svi zajedno ćemo napraviti jednu slikovnicu o vitezovima Proljetne livade.

Gorkić Taradi
, predsjednik udruge Mlada pera, zahvalio je OŠ Gornji Mihaljevec na domaćinstvu doniranjem nekoliko primjeraka zbornika i za školsku knjižnicu uvjeren kako je suradnja između udruge Mlada pera i OŠ Gornji Mihaljevec tek uzela zamaha, a sve vas mlade literate, koji to već jeste ili ćete tek postati, portal Top generacija čeka da objavi vaše radove. Prije desetak dana na portalu je objavljen i jedan vrlo zanimljiv paket, odnosno dvije priče pod jednim naslovom. Naime, prvu priču napisala je i nacrtala osmogodišnja Bruna iz Splita, a drugu priču napisao je tata Nenad. To bi možda mogla biti i kombinacija za jedan od budućih natječaja. No otom potom! Do tada, pišite i šaljite!

F12: "ART na cestu" vol.2 - drugo obilježavanje Svjetskog dana community arta


F12 platforma, prva nezavisna Karlovačka platforma za promociju i razmjenu umjetnosti, poziva sve umjetnike, autore, zavisne i nezavisne kreativce koji rade i djeluju na području Hrvatske da se uključe u drugo obilježavanje Svjetskog dana community arta u Hrvatskoj, 17.2.2019. godine.  

Obilježavanjem Svjetskog dana community arta u Hrvatskoj, F12 platforma želi potaknuti širenje ideje o umjetnosti kao alatu za društveni razvoj i na jedan dan u godini postaviti besplatne oblike umjetnosti u javne prostore dostupne publici.

Prethodne je godine akcija okupila 23 autora koji su izložili oko 60 autorskih radova u Karlovcu, Zagrebu, Kutini, Varaždinu, Opuzenu, Visu, Zadru, Rijeci i Puli.

Više o prvom događaju možete popratiti na sljedećem linku:

Ideja je da 17.2.2019. godine svatko tko želi sudjelovati u akciji, uzme neki svoj autorski rad ili djelo (likovni radovi, fotografije, digitalni kolaži, skulpture, ručni radovi, literarni radovi, poezija, itd) i postavi ga negdje na lokaciji po izboru u svome gradu ili mjestu gdje se trenutno nalazi. Na radu je potrebno naznačiti da je namjenjen za udomljavanje, dovoljno je na rad staviti natpis na papiru s tekstom „UDOMI ME“. Uz rad se može postaviti osobni kontakt, informacija, link od portfolia, facebook stranice i slično.

Nakon postavljanja, rad se fotografira te se fotografije izloženih radova individualno postavljaju u event F12: "ART na cestu" vol.2 (https://www.facebook.com/events/2480960915252959/) gdje publika može popratiti lokacije i ciljano sudjelovati u akciji.

Sudjelovati može bilo tko, bez obzira na akademsko obrazovanje, umjetnički status, lokaciju, vrijeme postavljanja, itd. Nije potrebno na bilo kakav način prijaviti sudjelovanje u akciji, svi zainteresirani autori su slobodni objaviti fotografije svoje intervencije i označiti lokaciju na kojoj je postavljena.

Cjelokupna akcija sprovodi se bez sponzora, donatora i financijske podrške, odnosno, radi kroz „pogon na dobru volju“.

Više o radu i djelovanju F12 platforme možete popratiti na sljedećim društvenim mrežama:

Facebook:

Instagram:

Priopćenje za medije - Predstavljanje knjige Album hrvatske ćirilice u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu



U predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u četvrtak 24. siječnja 2019. godine u 12 sati bit će predstavljena knjiga Album hrvatske ćirilice u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu autora dr. sc. Ivana Kosića.

Knjigu koju je objavila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavit će recenzenti akademik Josip Bratulić, dr. sc. Marinka Šimić i autor dr. sc. Ivan Kosić.

Knjiga Album hrvatske ćirilice u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu daje povijesni presjek razvoja jednoga od triju hrvatskih pisama – hrvatske ćirilice te obrađuje ćirilični fond – rukopise, pisma i tiskopise, koji se čuvaju u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

U pripremi i izdanju knjige sudjelovali su dr. sc. Nataša Bašić, kao i velik broj djelatnika Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Recenzenti su akademkinja Anica Nazor, akademik Josip Bratulić i dr. sc. Marinka Šimić.

Objavljivanje knjige potpomogli su Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

NCS NEWS web cheap Ncs anello backpack cheap Ncs swissgear backpack Ncs National news cheap Ncs hydro flask Water bottle NCS European News Web cheap Ncs fjallraven backpack free sex movie cheap Ncs gymshark Yoga clothing Ncs's News